< siječanj, 2009  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (4)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

DESIGN BY: ZOKA

|Opis bloga|

Doživljaji, misli i svakodnevica svježeg akademskog građanina i borba za ostvarenjem u onome što oduvijek htjedoh.

|Kolege!!|

mlada tičerica
g. Profesor (s velikim P, da!)
kolega u raljama srednje škole
bernard je malo duže u svemu

|Fotke!!|

Image and video hosting by TinyPicZar nije zanimljiva?

Image and video hosting by TinyPicVrlo staro

Image and video hosting by TinyPicParkić

Image and video hosting by TinyPicOvo želim

Image and video hosting by TinyPicMalo šprica!

Image and video hosting by TinyPicBelgijo, daleko si

četvrtak|15.01.2009.

|8 milijuna kuna!!
|

Upravo sam se vratio s jednom klasičnog ispiranja mozgova koji se dokazao, ponovno, u velikom stilu.

Gledam predavača, ozbiljno sređenog i sa gardom kao da je glavni pogrebik nečije kraljevine. Sav ponosan i ozaren došao nam je predstaviti svoje "najbolje" dijete koje je (valjda) vrhunac njegove kvazi karijere. To dijete je sve nas stajalo 8 milijuna kuna (čitaj OSAM MILIJUNA KUNA). To dijete ste već upoznali u jednom postu, a ime mu je Vanjsko Vr(j)ednovanje.

Činjenice, činjenice, činjenice, oni ne znaju činjenice. Brojke, brojke, brojke, vi najgore radite u cijeloj lijepoj našoj. Postotci, postotci, postotci koji su mutni valjda i njemu pa ne zni ni oduzeti dva obična broja. Ali, neka. On je ponosan.

Brojke, brojke, brojke i dalje brojke u kojima se valjda ni zagriženi pmf-ovci ne bi snašli. Sve se to nama promovira kao dijete na koje je najpononosniji tata - Ministarstvo. Primjedbe i neka mišljenja neću ponavljati jer ih imate u pretprošlom postu.

Vrhunac je izjava - ovaj test služi da bi Vam pomogao u nastavi. A, kako to, molim Vas? Što mi on govori osim toga da su klinci čim su počeli čitati iole teže zadatke, u najviše slučajeva preskočili pitanje. Zašto bi se gnjavili sa zadacima kada im rezultat u ničemu ne koristi... Hoće li mi taj test opremiti kabinet? Nabaviti opremu koja je načinjena poslije 1960.? Hoće li taj test išta korisnog i vjerodostojnog pokazati? Jedno veliko NEĆE.

Svake minute mi na pamet padaju bolje ideje kako potrošiti 8 milijuna kuna (čitaj 8 MILIJUNA KUNA) u našem šepavom školstvu od kojih bi krajnji korisnici (čitaj učenici) imali nekakve koristi. Ovako će koristi imati samo Veliki Tata i njegova šira i uža obitelj koja ne namjerava stati s rađanjem nove djece, vjerojatno još vrjednije.

A koje vi ideje imate kako potrošiti tu malu svoticu?

Odoh se sada relaksirati kako god znam. Danas sam se naslušao dovoljno nebuloza za sljedećih nekoliko sezona.

Pozdrav svima!

- 19:09 - Napišite mi nešto (12) - Isprintaj - #


subota|10.01.2009.

|Finsko savršenstvo?
|



Još prije nekog vremena pročitah u stručnom časopisu o strukturi i uspješnosti finskog obrazovnog sustava. Na razmišljanje o svemu su me potaknuli rezultati međunarodnog istraživanja PISA.

Mjerili su uspješnost učenika (uzrast 15 godina) u znanosti i interesu za znanosti, te u čitanju i matematici. Već možete pretpostaviti da je Finska prva u skoro sva tri polja. I to u konkurenciji većoj od 50 država svijeta!

Pitate se gdje je tu Hrvatska? U znanosti (biologija, kemija, fizika) u sredini, u ostalome par mjesta niže. Značajno ispred nekih susjednih zemalja, no Slovenija je par mjesta iznad. Ono što mi je bilo zanimljivo je položaj SAD. Bili su iza nas! Uz sve prednosti njihovog sustava školovanja, ostali su iza nas u znanosti. Ovo me zaista iznenadilo.

No, na stranu naš položaj i lamentiranja što volja i ne valja... Pravo pitanje je što to Finsku čini najboljom?

Ima tu više razloga -

- više sati nekih predmeta u kombinaciji s dosta izbornih što na kraju dovodi do najvećeg ostvarenja interesa učenika

-drugačiji početni ciljev u nastavi gdje se očekuje i inzistira ne samo na usvajanju znanja, nego njegova primjena, sinteza, analiza i kreativno djelovanje - pisanje članaka (!), vođenja mini projekata i sl.

- velika ulaganja u obrazovanje što uključuje i iznimnu selekciju nastavničkog kadra i pri samom upisu fakulteta (prijemni ispiti gdje se ocjenjuju govorničke sposobnosti, kreativnost i interes za radom)

- ujednačenost kvalitete rada neovisno je li riječ o glavnom gradu ili nekom selu (rezultati su prilično ujednačeni za sve škole)

- nema potrebe za prosvjetnom inspekcijom, pa takva ni ne postoji (!!)

- pozitivno ozračje i povjerenje u učitelje



Veliki dio članka kojeg čitah je upravo bio o zadnja dva primjera što je za naše uvjete ravno SF filmu kataklizmičkog raspleta. Čini mi se da je kod nas svakodnevna stvar slati nekome inspekciju za vrat čim nečije dijete ne uspije onoliko koliko roditelji očekuju od njega. Vjerujem da nekada zaista i imaju zašto, ali često nikada ne bi ni pomislili da neka djeca imaju i svoje odgovornosti u tome.

Svi ovi rezultati u Finskoj su plod kvalitetne selekcije kadra koji će raditi u školama i sustavu poticanja i nagrađivanja istih. Propisno su učitelji plaćeni jer oni cijene svoje učitelje i obrazovanje općenito. To me dovodi do zaključka kojeg vjerojatno većina i zna - bez ulaganja i promjene kolektivnog stava prema ovome što radimo, nema napredka.

No, je li to moguće dok god mnogi završavaju za učitelje samo zato što ne znaju što bi drugo, a tu ne moraju ništa ne raditi? Je li to moguće dok god su nam škole miljama daleko od zacrtanog pedagoškog standarda? Je li to moguće dok god se ne razvije pravedan sustav nagrađivanja izvrsnosti u radu učitelja i učenika?



Prestat ću dok se još donekle držim teme! :)

Pozdrav!

- 11:50 - Napišite mi nešto (30) - Isprintaj - #


ponedjeljak|29.12.2008.

|Vanjsko vr(j)ednovanje (iliti kako laganini do doktorata)
|

Mnogima, a ponajviše novinarima i većem dijelu puka, zanimljiva tema su rezultati velebnog vanjskog vrednovanja (ili vrjednovanja?? hmm. eto prilike i za nekog novog autora rječnika!). Iako bi mi neki mogli zamjeriti što nisam sudjelovao u tom gubljenju vremena, moram čitateljstvu (ima li takvih? hmm) prenijeti saznanja i stavove.

ZAMJERKA PRVA :
Rijetki učenici u našem sustavu imaju ikakav interes za raditi išta ukoliko ne vide svrhu istoga, pa čak i oni najbolji. To je čisto normalna, ljudska stvar koja ima čvrstu uporište u pedagoškoj literaturi. No, takve knjige su očito zaobišli u ministarstvu kada su ovo smišljali. Vr(j)ednovanje kakvo je provedeno za učenike nema nikakve direktne koristi osim saznanja koliko su bolji ili lošiji od drugih u lijepoj našoj (je li nam uopće to potrebno kada se zna koji su najbolji?). Volio bih kada bi mi netko rekao suvisli razlog zašto bi si učenik ponavljao prije ovakvog vr(j)ednovanja kada mu rezultati neće donijeti ništa - ni ocjenu u imenik, ni pohvalu, ni bodove pri upisu u srednju školu... Za učenika je to gubljenje vremena. Prema tome - mogu slobodno smatrati kako su mnogi učenici jednostavno bojkotirali cijelo vr(j)ednovanje.

ZAMJERKA DRUGA :
Vrlo su klimavi mnogi zaključci koje su zaključili obrađivači ovog standardiziranog testa. Neki od grozomorno loših zaključaka koji su mi prezentirani je - djeca roditelja koji nemaju VSS slabo uspijevaju i slabo uče - iliti drugim riječima - osuđeni na propast; muški učitelji su lošiji u radu od ženskih učitelja... Ne mogu se oteti dojmu da je ovdje netko gadno pobrkao lončiće. Neka mi netko objasni kako se mogu uspoređivati rezultati dva omjera kada je jedan ogroman (ženski učitelji i rezultati testa), a drugi vrlo malen (muški učitelji i rezultati testa). Jasno mi je da obrazovaniji roditelji više rade s djecom, ali ni u kojem slučaju se ne može reći da djeca neobrazovanih roditelja ne žele uspjeti u životu. Kolektivizmu ovdje nema mjesta.

ZAMJERKA TREĆA :
Obrađivači rezultata, pak, nisu napomenuli broj škola iz ruralne sredine u ukupnom broju škola županije što je vrlo važna stavka. U mojoj županiji ima vrlo puno ruralnih škola u usporedbi s brojem ruralnih škola u zagrebačkom kraju. Vrlo su klimave početne hipoteze iliti nul-hipoteze koje su ovdje postavljene. Koliko me znanje služi, za objektivnu usporedbu uzoraka (ovdje škola) oni trebaju biti izloženi istim uvjetima. No, gdje je to slučaj u lijepoj našoj? Kako netko može uspoređivati najbolje opremljenu školu u Zagrebu i najneopremljeniju školu negdje u Zagori? Potpuni statistički debakl. Kada bi uvjeti (bar oni materijalni) bili jednaki ili gotovo jednaki, onda bi mogli pričati o statističkoj opravdanosti ovakvoga testa.

ZAMJERKA ČETVRTA :
Također se ne mogu oteti dojmu da u nekim školama (pod pritiskom uspjeha u brojkama unatoč stvarnom stanju) pomagalo u rješavanju, a na aktivu mi je natuknuta činjenica o vrlo brzoj obradi ovako velikog broja rezultata i pozamašnim svotama koje su dobili ljudi koji su to ispravljali i sakupljali rezultate. Tamo bijahu, navodno, čak i neki ravnatelji (hmm.. sukob interesa možebiti?)

Mogao bih još nekoliko zamjerki navesti u ovom kritičkom osvrtu, ali bih se onda nadovezivao na već rečene. Jedno je jasno - ovo vr(j)ednovanje pokazuje malo toga objektivnog (ako išta uopće) i ne mogu se oteti dojmu da je netko okrenuo velike novce na ovom projektu, a vjerojatno i loš doktorat. Vrlo slične komentare bih mogao dati i za državnu maturu. Znanstvenici u ovom slučaju vjerojatno nisu upoznati s radom i djelom Glassera koji je izdao više knjiga i osnovao je zakladu kvalitetnih škola. U svojoj knjizi "Kvalitetna škola" izričito je protiv ovakvih testova koji prema njegovim rječima ne mjere ništa i služe samo za polemiziranje. Bio bih sretan da netko uopće spomene ovu knjigu gospodi u ministarstvu.

Takva djelovanja svakako ne trebaju našem školstvu i guraju ga sve dublje u mulj u kojem se nalazi trenutno. Bolje da ni ne pomislim na sve novce koji su ulupani u bespotrebne testove, eksperimentalne programe tipa seksualni odgoj (ili kako se već zvao) koji je bio i prije početka osuđen na fijasko. Ti novci su se mogli puno bolje iskoristiti u nešto korisno i potrebno u školama. A možda i za ostvarenje pedagoškog standarda kojeg su si zacrtali, a od kojeg je moja škola daleko i više nego svjetlosnu milju daleko... O nebulozama i neostvarivosti pedagoškog standarda, nekom drugom prilikom.

Dobro se provedite za doček. :)

Pozdrav!

- 20:33 - Napišite mi nešto (6) - Isprintaj - #


nedjelja|28.12.2008.

|Vrećo moja kolektivistička!
|

Već duže vrijeme kada su ovakvi blagdani postajem sličan vreći makedonskog graha koja čeka bolja vremena u nekom kamionu na granici. Čim vidim naznake božićne histerije, zamračim. To mi je signal za bijeg u krevet, daleko od kolektivizma koji prolazi i najsitnije pore naših neprilagodljivih tjelesa. Koji je uopće smisao u tome svemu? Gledam oko sebe te ljude i svi su tako ljigavo instant sretni i složni, puni ljubavi čak! To je tak važno za mir u svijetu dan dva u godini se ljubiti, grliti i skupo darivati i osobe koje ne podnosiš uz nizbježan preokret očima kada ta osoba ne vidi... A koga briga što se ostalih 360 i kusur dana mnogi ne mogu ni vidjeti, a kamoli dvije zrele prozboriti. Ali, sada SVI moraju biti sretni složni. Kolektivna blagdanska trakavica kvazi pozitive. Čemu to? To bi sve imalo smisla kada bi takvo stanje potrajalo na duge staze, a ne kada bi se to sve radilo samo zato što se tako MORA jer je to u duhu Božića. Blago si nama!

I onda kada se opireš tom kolektivizmu, u djeliću sekunde si označen kao antikrist, mrzovoljnik, ljenčina, blagdanolomac i što li već ne... Od svog kiča oko mene povučem se u svoju jazbinu, okružim tonama kolača i sličnih kalorijskih bombi i nema me dok sve to ne prođe. Bolje da me nema nego da se izrigam po pojedincima od te loše glumljene amaterske komedije u bezbroj činova.

Meni je ovo vrijeme najbolje za pisanje. Kao stvoreno.

Pozdrav svima kojima ne idem na živac :)

- 21:08 - Napišite mi nešto (3) - Isprintaj - #


petak|19.12.2008.

|Ovo nije post kuknjave! :)
|

Dugo ne bijah ovako iscrpljen, ali neka. Volim iscrpljenost kada je nešto pozitivno u pitanju. Neki bi rekli da imam sadističkih crta. I ne bi se prevarili kada malo bolje pomislim. Ali, ne brinite. Ne nosim bičeve u torbi. Ja volim suptilnije.

"Tisuće čestitiki traže puteve
kroz guste pahulje snijega.
Neka ova moja pronađe put
do Vas i kaže Vam - sretan Božić
umjesto mene!"

"Na komadić čestitke bijele
ne mogu stati sve moje želje,
ali će stati poruka ova -
sretna Vam godina nova!"

Ne bojte se. Oči vas ne varaju. Da, to su pjesmice u mojem postu. Meni, cijepljenom od stihoklepanja, djeca napisaše porukice da si ih ponesem doma. Tražiše i autogram. Rekoh - ajde, neka. Bar se volim potpisivati. A poznaju me samo četiri mjeseca. Gerijatrija u zbornici mora da bi pomrla kada bi čula što su mi dali.

Jedna moja kolegica mi reče da sam savršen primjer emocionalno zakinute osobe. I ne poričem to pretjerano. No, ovakvi trunci nade u sivilu oko nas mi daju ne samo sreću nego i volju i energiju za još više i za još dalje. Meni nema veće sreće nego kada me se netko ovako sjeti. Netko zahvalan.

A tko se Vas sjetio u zadnje vrijeme? :)

Pozdrav od emocionalno zakinutog, ali empatičnog blogera!

- 22:39 - Napišite mi nešto (4) - Isprintaj - #


nedjelja|30.11.2008.

|Nemam ideje za naslov!
|

Više puta su mi ljudi govorili da sve oko nas nastoji biti u ravnoteži, pa tako i događaji oko nas - loši i dobri. No, ja sam tada dokaz da to nije istina :)

Zaista su rijetki tjedni kada ima red dobrih, a red loših akcija. Obično to bude vrlo homogeno. Ili sve dobro ili sve loše. Vrlo nervozan bijah ovaj tjedan, pa bolje da nisam ništa pisao. Nije da želim dati materijala hordi prosvjetarskih kritičara za koje smo dežurni krivci za sve, pa i za mnogočije roditeljske promašaje. Nisu vrijedni mog tipkanja, pa dosta o tome!

Mnogi koje poznam me odmah čim se sretnemo pitaju - kako izlaziš s djecom na kraj? Jesu grozni? Na to im ja odgovorim - vjerovali ili ne, djecu lako sredim, ali aljkavost pojedinih kolega ne mogu dovesti u red ni da želim... Ne znam koliko sam puta ponovio ovaj tjedan da bi sve bilo odlično samo kada bi SVI radili ono što trebaju. Mora da ja previše očekujem!

Rijetki se pridržavaju okvirnih dogovora i planova i onda mi se čude kada pošizim jer ovih dana imam treću (da, treću) verziju godišnjeg plana. Namještam kak se kome prdne (s oproštenjem) kako se djeci ne bi dogodilo previše pisanih provjera po tjednu. Unatoč svim mojim ustupcima, opet su me zeznuli i ostavili bez ikakve prilike za test do kraja polugodišta! Htio sam nekome oči iščupati. Nitko ne može kao isplanirati datume, ali gle čuda, ja na početku godine točno napisao za cijelo polugodište kada što planiram. Kalendar i brojanje je nekima očito SF.

Odgovor na to sam dobio - pa daj im test, što te briga! Što me briga?? E, pa, briga me! Još da i djeca ispaštaju zbog tuđe nesposobnosti! Neće moći u mojoj butigi.

PS : Svima koji imaju namjeru ostavljati nedolične komentare koji ikoga vrijeđaju poručujem da će biti obrisani prvom prilikom.

- 16:31 - Napišite mi nešto (10) - Isprintaj - #


subota|15.11.2008.

|Mesaru moj...
|

DRAGO DIJETE (a k tome i pametno):
..."Učitelju, kak ste Vi nama danas?? A kak to da moj tata mesar ima veću plaću od Vas? Pa Vi ste učitelj za sve, svašta radite s nama, tak ste pametni!"...


ON : ..."ej, znaš što ima novog? joj, e, povećala mi se plaća! Odmah sam si išao kupiti iPhone!"...

JA : "Ajme, koji si ti frik! Koji će ti to vrag... U što se ti pretvaraš... Tamo si stajao na toj hladnoći... Bog ti pomogao! :)"

ON : "...pa povećala se plaća za tisuću i nešto i sad je malo manje od 6 000."

JA : "... onda moram doći probati kolače koje praviš za te novce! Pod muss!"


No, dobro. Čemu uopće tipkaranje ovog iznad? Nedavno sam se našao u situaciji u kojoj se vjerojatno nađe svaki pedagoški djelatnik - kako djetetu objasniti da se isplati truditi u školi i učiti kada neki s tri godine srednje zarađuju više od mene s 50 i kusur ispita položenih. Takvu plaću neću imati u tako skoro vrijeme. Ako i ikada.

Ali, nije ovo kuknjava zbog niske plaće. To je davno prožvakani griz.

JA : ..." Gledaj, ovako. Nije stvar u tome trčati za novcima cijeli život. Trebaš imati veselje u svom poslu; da ti tamo bude većinom lijepo. Trebaš se ustajati iz kreveta s pozitivom i ići doma s pozitivom. To ti neće nikakvi veliki novci nadoknaditi. A i što ćeš kada ti inflacija pojede plaću? Bar ćeš imati sreću na poslu. U oba slučaja nećeš više imati novaca! Eto, vidiš! Da tako ne razmišljam, ne bih sada ovdje bio s Vama. Valjda bih Vam nedostajao!"

DRAGO DIJETE : "...joj, nemojte Vi nigdje... ne damo mi da odete!"

E, tako treba. Red, rad i veselje!

Idem si narezati kuglof. Možete sa mnom. Ako baš hoćete. :)

- 20:46 - Napišite mi nešto (23) - Isprintaj - #


subota|25.10.2008.

|ADHD i nešto drugo
|

Upravo sam si pročitao post o djeci s ADHD-om s naslovnice i to me podsjetilo na jednu, rekao bih, jednako važnu (ako ne i važniju) pojavu od toga.

Apsolutno je jasno da su djeca s ADHD-om (utvrđenim ili ne) u velikim problemima u klasičnom školstvu, kakvo još uvijek caruje, gdje je još uvijek zadržana klasična forma organizacije posla i upravo zato ovakva djeca teško dolaze na zelenu granu. Veliki problem je nespremnost mijenjanja učitelja i njegovom pristupa (a zasigurno je najteže mijenjati sebe; lakše je drugima pametovati). Veliki broj i najiskusnijih pada na ovom ispitu upravo zato što žive u kalupu koji im odgovara. Rekao bih da je to razumljivo. Rijetki pojedinci će poželjeti mijenjati ono što (za njih) odlično funkcionira. Pitanje je - a kako to djeluje na druge? Hm...

Na stranu problem s djecom s ADHD-om. Jasno je sve oko toga koliki je to problem.

Mene zanima upravo ovo - zašto se nitko grčevito ne bori oko djece koja su asocijalna, izolirana, povučena, introvertirana, rijetko sretna? Mogu reći da u svakom razredu imam bar po dvoje, a negdje i više takve djece. Većina nije ni riječ progovorila od početka nastave ako ih nešto nisam pitao, a i tada jedva suvislo. Svaki puta se zdrmam i pomislim - što se u njihovoj glavi zbiva? Tuče li ih itko doma? ili nešto gore? Pitam se što će biti s njima u životu ukoliko se nitko s njima ne bude bavio kvalitetno? Teško da će se moći izboriti za sebe i napraviti nešto od sebe u današnjem svijetu. Uvijek su po strani i nikoga to ne brine koliko vidim.

Njima je pod hitno potrebna stručna pomoć, ništa manje nego djeci s ADHD-om. Ja imam premalo vremena tjedno s njima da bih išta suvislo učinio, a ponajviše zato što skoro svo moje vrijeme okupiraju djeca koja traže puno, pa i oni s ADHD-om. Ako ove pustim da bih nešto s ovim introvertiranima napravio, ovi drugi polude. Začarani krug rekao bih.

I onda će mi netko reći da je uvijek učitelj kriv za sve. Gospodo, dajte mi razrede po 10 učenika i onda kritizirajte. Kada ih je više od 20 nema šanse da se posvetim jednako svakome. To se treba podhitno mijenjati ukoliko želimo djelovati na djecu s bilo kakvim problemom i potrebama.

- 12:53 - Napišite mi nešto (9) - Isprintaj - #


nedjelja|19.10.2008.

|Sumrak.
|

Taman si danas odmaram misli (i sve ostalo!) od šokova ovog tjedna i konačnog davanja otkaza dok sam još relativno pri zdravoj pameti. No, dobro. Najveći izvor stresa sam uklonio iz života koliko god se tome čudili pojedinci.

Naslušao sam se svega - od podrške do kletve oko davanja otkaza. Neki su me doslovno sablaznili. Nekoliko osoba mi je reklo da nisam normalan što dajem otkaz unatoč svemu. Da sam glup što mi je stalo da donekle svoj posao napravim kako treba i da nikako ne smijem dati otkaz nego trpiti i progutati sve što mislim (!). Onda sam si lijepo rekao - ne, ja ne želim biti isprazno mrtvo puhalo u što se većina ljudi oko mene pretvorilo; da me ne briga ni za koga i da sam tamo samo fikus. Ako ja moram biti takav u ovom poslu, onda goni sve. Idem radit svoj stari posao za (gle li čuda) - 300 kuna manje od ovog.

Stav - ne rade drugi, pa nisam ni ja glup da radim me izrazito smeta. Nećemo dalje dok je takvo stanje.

No, dobro, u mojoj detoksikaciji od kretenizama izrečenih iz usta visokoobrazovanih osoba, slučajno sam počeo prebacivati programe na TV-u (nedjelja, oko 21). Kad ono.... Detoksikacijo, adio u nepovrat! Stereo zvuk direkt iz BB kuće kako si netko dahće pod plahtom uz ritmične trzaje ruke zna se na kojem mjestu. Maze se oni. TV mi se službeno zgadio. Fakat me ne zanima u ovo doba takve idiotarije nekih lokalnih anonimusa bez života.

Ljudi dragi, nedjelja 21 sat!! Sva djeca budna i sjede uz TV. Gdje su sada dječiji pravobranitelji?? Slušam te klince iz petog razreda kako prepričavaju što se zbiva u kući, tko je koga, tko će komu i kako. PETI RAZRED. I mi se onda čudimo što su klinci seksualno aktivni još i prije kraja osnovne škole? Uz ovakav kvazipuritanski TV program i ovakve dječije pravobranitelje me čudi što nisu i ranije počeli.

Slijedeće što slijedi je porcija oralne zadovoljštine taman za ručak. Uz, tucet psovki, naravno. Bez toga ne može.

- 21:03 - Napišite mi nešto (5) - Isprintaj - #


utorak|07.10.2008.

|Šljam u naciji
|

Pomno pratim događanja u ovoj truloj državi ovih dana i zaključih kako ovo samo može biti gore.

Gledam koliko se šljama nakotilo u kraju u kojem sam trenutno i ovo neće dobro završiti. Gotovo cijeli kraj živi od socijale i dječijeg doplatka. Glavni biznis je pravljenje djece. Rijetko tko ima manje od njih 5. Nerijetki i 10. Zapušteni, polupismeni na kraju osnovne škole, divlji, nasilni, nepošteni, grubi, drski i iznimno seksualno aktivni te iznimno voljni nastaviti obiteljski biznis nerada i kukanja.

Sva ta ekipa koja se tu naselila nema nikakav cilj u svome životu; ne namjeravaju se školovati niti išta raditi jer divljačenjem dobiju sve; ne poštuju nikoga, a ponajmanje domaće stanovnike. Od ovakvih se može samo očekivati da pune zatvore, pa si zbrojite i pomnožite koliko će im trebati da nas prevladaju. Završe Osnovnu školu i rađaju djecu redom. I zato me ne ćudi ovakvo stanje u državi. Svatko iole pametan si dobro promisli hoće li i kada će imati djecu

Ovi će nas potući. Primitivci su nam sve više na pragovima. To je moderna Hrvatska.

- 21:48 - Napišite mi nešto (6) - Isprintaj - #


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.